**Prividna Dosada i Prava Snaga Usamljenosti**
Koliko puta ste se zatekli u onim trenucima kada se čini da vas dosada potpuno obuzima? Onaj osjećaj stagnacije, gdje se sve oko vas čini jednoličnim, a vi sami u toj jednoličnosti gubite polet? No, jeste li ikada pomislili da bi dosada mogla biti poziv – onaj tihi signal vaše duše koja traži promjenu?
Prije nekoliko dana, sjedila sam s prijateljicom na kavi i dotakle smo se tema „biti sama“ i „usamljenost“. Ona mi je priznala da je sve češće zahvaća osjećaj monotonije, onaj trenutak kada usamljenost preraste u dosadu koja je s vremenom postala teret. Isprva ju je to zbunjivalo, ali kako smo dublje razgovarale, na površinu su isplivale spoznaje koje su promijenile njenu perspektivu.
Pitala sam je što je sprječava da izađe iz te monotonije, iz te čahure dosade koja ju je držala vezanom. Začudila se i priznala da nikada nije razmislila na taj način. Što je više razmišljala i odgovarala na moja pitanja, postala je svjesna jedne važne stvari – uzrok svega bio je u njenim mislima i u značenju koje pridaje riječima „biti sama“ i „usamljena“.
Za mnoge od nas, biti sam često nosi negativnu konotaciju, dok istinski, biti sam znači biti sa sobom – u kontaktu sa sobom, sa svojim mislima, emocijama, strahovima i željama. To je prostor iz kojeg može nastati prava kreativnost, inspiracija i snaga za novi početak. Usamljenost može postati dosadna, da, ali upravo taj osjećaj pruža priliku da prepoznamo gdje nas srce zove i koje promjene trebamo unijeti.
Na kraju našeg razgovora, prijateljica je shvatila da je dosada bila dar, ne kazna. Odjednom se naš susret pretvorio u inspirativan trenutak ispunjen osmijehom i novim početkom. Otišla je s kave s novom perspektivom i idejama za kreativni dan. I tako, nešto što se činilo kao običan razgovor postalo je zamah za promjenu.
Jer, ŽIVOT je u balansu – između prihvaćanja trenutne situacije i pronalaska unutarnjeg poziva za rast i promjenu. Dosada je samo maska iza koje stoji neotkrivena prilika.
