Zašto razumijemo svoje emocionalne obrasce, a ipak ih ponavljamo?
Razumijevanje sebe važan je početak. Ali što se događa kada znamo zašto nešto osjećamo, a u svakodnevnom životu i dalje reagiramo na isti način?
Koliko puta si sebi rekla ili rekao:
„Znam zašto tako reagiram, ali ne znam kako to promijeniti.”
Možda razumiješ zašto te nečije riječi povrijede. Znaš zašto teško postavljaš granice, zašto se povlačiš kada bi željela nešto reći ili zašto osjećaš krivnju kada odlučiš staviti sebe na prvo mjesto.
Sve ti je naizgled jasno.
A onda se dogodi poznata situacija i ponovno osjetiš isti nemir, strah, ljutnju ili potrebu da se prilagodiš drugima.
I pitaš se: Ako već razumijem što mi se događa, zašto to i dalje ponavljam?
To je jedno od pitanja kojima sam se tijekom godina često vraćala, najprije kroz vlastito istraživanje, a zatim kroz pisanje i individualni rad s ljudima.
Razumjeti nešto o sebi nije isto što i živjeti drukčije
Naše reakcije ne nastaju uvijek iz svjesne odluke.
Neke smo načine reagiranja razvijali godinama. Možda smo naučili šutjeti kako bismo izbjegli sukob, preuzimati odgovornost za tuđe osjećaje ili stalno dokazivati vlastitu vrijednost.
S vremenom takve reakcije mogu postati toliko poznate da ih gotovo i ne primjećujemo.
Sve dok nas nešto ne zaustavi.
Razgovor, čitanje knjige ili novo životno iskustvo mogu nam pomoći da razumijemo odakle određeni obrazac dolazi. To razumijevanje može biti vrlo dragocjeno.
Ali ponekad se dogodi da smo nešto razumjeli, a u trenutku emocionalnog pritiska još uvijek nemamo dovoljno prostora za drukčiji odgovor.
Zato u svojem radu ne promatram samo ono što osoba misli o određenoj situaciji.
Zanima me i ono što osjeća, kako doživljava sebe u tom trenutku te što se događa kada pokuša reagirati drukčije.
Emocionalni obrasci nisu naš neprijatelj
Kada prepoznamo reakciju koju bismo željeli promijeniti, često se počnemo boriti protiv sebe.
Govorimo si da ne bismo smjeli biti toliko osjetljivi, da moramo biti jači ili da smo već trebali nešto naučiti.
No, što ako umjesto borbe pokušamo razumjeti?
Što ako se zapitamo:
- Što me u ovoj situaciji toliko pogodilo?
- Koji osjećaj pokušavam izbjeći?
- Što vjerujem o sebi kada ovako reagiram?
- Je li ovaj način reagiranja nekada imao svoju svrhu?
- Što mi je danas potrebno da bih mogla ili mogao izabrati drukčije?
Takva pitanja ne daju uvijek trenutačne odgovore.
Ali mogu otvoriti prostor za samopromatranje bez osuđivanja.
A upravo taj prostor smatram važnim dijelom osobne promjene.
Meditativna sinkronizacija: prostor za dublje istraživanje sebe
Tijekom svojeg osobnog i profesionalnog puta razvijala sam pristup koji danas nazivam meditativnom sinkronizacijom.
Za mene to nije samo opuštanje niti pokušaj da neugodne osjećaje zamijenimo ugodnima.
To je vođeni proces u kojem osoba, kroz usmjerenu pažnju, pitanja i unutarnje promatranje, dobiva priliku istražiti vlastite osjećaje, uvjerenja i reakcije.
Kada se svakodnevna žurba barem nakratko utiša, nekim ljudima postaje lakše primijetiti ono što inače prolazi neopaženo.
Ponekad je to osjećaj koji dugo potiskuju. Ponekad uvjerenje koje nikada nisu svjesno preispitali. A ponekad samo spoznaja koliko su strogi prema sebi.
Ne očekujem da svaka osoba doživi isto.
Netko će tijekom vođenog procesa osjetiti opuštenost, netko će jasnije prepoznati određenu emociju, a netko će tek kasnije povezati svoje iskustvo s događajima iz svakodnevnog života.
Vrijednost procesa mjerim time što osoba iz njega može razumjeti i postupno primjenjivati u vlastitom životu, više nego intenzitetom doživljaja.
Meditativna sinkronizacija dio je mojeg autorskog, iskustveno razvijenog pristupa. Ne predstavljam je kao znanstveno potvrđenu metodu liječenja niti kao postupak koji zajamčeno mijenja podsvijest.
ASM: kada nova misao treba dobiti osobno značenje
U svojem radu koristim i ASM, autorski pristup autosugestiji.
Autosugestiju ne doživljavam kao mehaničko ponavljanje pozitivnih rečenica.
Ako osoba duboko u sebi osjeća da nije dovoljno vrijedna, rečenica „Ja vrijedim” neće nužno promijeniti njezin doživljaj samo zato što je ponovi mnogo puta.
Zato mi je važno istražiti kakvo značenje određena misao ima za osobu.
Može li je prihvatiti? Što osjeća dok je izgovara? Pojavljuje li se otpor? Postoji li neka druga formulacija koja joj je u ovom trenutku bliža i vjerodostojnija?
U tom smislu ASM koristim kao jedan od alata za razvijanje svjesnijeg unutarnjeg dijaloga i usmjeravanje pažnje prema načinu na koji osoba želi živjeti.
Za mene je to dio osobnog procesa, bez naređivanja podsvijesti.
Kako izgleda individualni rad sa mnom?
Svaka osoba dolazi sa svojom pričom.
Netko želi bolje razumjeti vlastite emocionalne reakcije. Netko se stalno vraća sličnim odnosima. Netko osjeća da je izgubio povezanost sa sobom, iako izvana njegov život izgleda sasvim uredno.
Zato ne počinjem unaprijed pripremljenim rješenjem.
Prvi individualni susret posvećen je razgovoru.
Važno mi je čuti što osoba proživljava, što želi razumjeti ili promijeniti i što očekuje od našeg rada.
U daljnjim susretima, prema potrebama i dogovoru, možemo uključiti meditativnu sinkronizaciju, istraživanje emocionalnih obrazaca i ASM.
Ponekad razgovaramo o onome što se pojavilo tijekom vođenog procesa. Ponekad istražujemo situacije iz svakodnevnog života. Ponekad se usmjeravamo na načine na koje osoba može nastaviti samostalno promatrati svoje reakcije.
Ne vjerujem da je cilj stvoriti ovisnost o susretima.
Želim da osoba postupno razvija vlastite načine prepoznavanja osjećaja, razumijevanja reakcija i donošenja svjesnijih odluka.
Koliko je vremena potrebno za promjenu?
Voljela bih da postoji jednostavan odgovor koji vrijedi za svakoga.
Ali takav odgovor ne postoji.
Na osobnu promjenu utječu brojni čimbenici: životne okolnosti, trajanje određenih obrazaca, spremnost na istraživanje, podrška koju osoba ima i mogućnost da nova razumijevanja primjenjuje u svakodnevici.
Neki ljudi brzo prepoznaju važnu povezanost između svojih osjećaja i reakcija.
Drugima je potrebno više vremena.
A ponekad se dogodi i da se stara reakcija ponovno pojavi, čak i kada je osoba već napravila značajan pomak.
To ne mora značiti da je sav prethodni trud izgubljen.
Za mene promjena nije trenutak u kojem više nikada ne osjetimo strah, tugu ili ljutnju.
Promjena se može očitovati i u tome da ranije prepoznamo što nam se događa, da se manje osuđujemo i da postupno razvijamo mogućnost drukčijeg odgovora.
Kratka vježba: zastani prije poznate reakcije
Sljedeći put kada primijetiš da te neka situacija emocionalno uznemirila, pokušaj na trenutak zastati.
Ne moraš odmah pronaći rješenje.
Ako ti odgovara, usmjeri pažnju na disanje i postavi si tri pitanja:
1. Što sada osjećam?
Pokušaj imenovati osjećaj bez procjenjivanja je li opravdan.
2. Što sam upravo pomislila ili pomislio o sebi ili drugoj osobi?
Možda ćeš primijetiti misao poput „Nisam dovoljno važna”, „Opet sam pogriješio” ili „Moram sve riješiti sama”.
3. Što mi je sada potrebno?
Možda je to predah, jasnija granica, razgovor ili jednostavno malo vremena prije odgovora.
Ne moraš ništa forsirati.
Ponekad je i samo prepoznavanje onoga što se u nama događa važan korak.
Ako ti ovakvo usmjeravanje pažnje izaziva nelagodu, slobodno prekini vježbu. Ne odgovara svaki pristup svakoj osobi.
Moj pogled na unutarnji balans
Kroz vlastiti život, pisanje triju knjiga i rad s ljudima sve više sam dolazila do jedne spoznaje:
Unutarnji balans za mene ne znači život bez izazova.
Ne znači ni to da ćemo uvijek biti smireni, pozitivni ili sigurni u svoje odluke.
On znači razvijati odnos sa sobom u kojem možemo prepoznati što osjećamo, razumjeti što nam je važno i ne izgubiti sebe svaki put kada se život promijeni.
To je put koji ne mora izgledati jednako za sve.
I upravo zato vjerujem u individualan pristup, razgovor i poštovanje osobnog ritma.
Ako želiš istražiti svoj put
Možda si se prepoznala ili prepoznao u nekom dijelu ovog teksta.
Možda već dugo razumiješ određene stvari o sebi, ali osjećaš da ti je potreban prostor u kojem ćeš ih moći dublje istražiti.
Ako želiš upoznati moj način rada, možemo započeti besplatnim uvodnim razgovorom.
To je prilika da mi kažeš što te dovodi, postaviš pitanja i procijeniš odgovara li ti moj pristup.
"Dogovori besplatan uvodni razgovor"
Život u Balansu by Nina
---
Napomena: sadržaj ovog članka namijenjen je osobnom razvoju i edukaciji. Opisani autorski pristup nije zamjena za psihološku, psihoterapijsku ili medicinsku procjenu i liječenje kada su oni potrebni.



