#LAKO JE BITI SRETAN, TEŠKO JE BITI JEDNOSTAVAN
Svi smo barem jednom osjetili duboku istinu u ovim riječima, ali nas često strah sprječava da krenemo prema toj jednostavnosti. Zašto? Jer nas odvraća misao da ćemo izgubiti tlo pod nogama, da ulazimo u nepoznato koje nadilazi našu svjesnost.
Naš život, od malih nogu, usmjeren je ka materijalnom. Naučeni smo da smo dio svijeta materije i da se sreća krije u posjedovanju. Prirodno je to, jer rijetko tko nas uči da postoji unutarnja priroda – ta tiha istina u nama koju treba njegovati i poštivati.
#JEDNOSTAVNOST
Jednostavnost dolazi iz spoznaje. Spoznaja je odraz naše prave prirode – mjesta gdje su svi odgovori već sadržani. No, umjesto da se okrećemo toj jednostavnosti, često biramo kompliciranost. Ulazimo u nevolje, prepuštamo se strahovima i emocijama poput mržnje, tuge ili bijesa, jer smo naučeni da iz patnje proizlazi pravda. To nam je postalo poznato i, paradoksalno, ugodno.
Nažalost, nismo odgojeni da shvatimo kako ljubav i osjećaji koji iz nje proizlaze – poput tolerancije, plemenitosti, mudrosti i empatije – nisu tek „lijepi ideali“, već naša suštinska priroda. U ljubavi se krije naša jednostavnost i izvor istinske sreće.
No, mi sreću često vežemo uz „imanje“. Vjerujemo da ćemo biti sretni kad „steknemo“ – bolji posao, više novca, veći stan. Ali kad do toga dođemo, osjećamo da nam i dalje nešto nedostaje. Tražimo dalje, vrtimo se u začaranom krugu ne shvaćajući da to vanjsko nikad neće ispuniti unutarnju prazninu.
Pritom se vezujemo za negativna iskustva iz prošlosti. Analiziramo ih, pravdamo se i vrtimo u mislima, ne shvaćajući da nas ti osjećaji drže zarobljenima. I to je, opet, razumljivo. Vodimo se naučenim obrascima, a ne svojom prirodom.
Kad nas na kraju slome stresovi i iscrpljenost, često krivimo život. Govorimo da nam je život „oduzeo život“. Ali to nije istina. Život nam svakog dana daje tisuće prilika da zastanemo, oslušnemo svoju unutarnju tišinu i prepoznamo jednostavnu ljepotu vlastitog postojanja.
Ti si izvor. I istodobno, ti si rijeka koja teče između obala tvog tijela, mjesta gdje sve započinje i završava. Gdje god postoji život i svijest – tu si i ti. Samo promatraj.
#ZAKLJUČAK
Za sada si možda siguran samo u čin spoznavanja, ali ne i u onoga tko spoznaje. Osjećaš se odvojenim od svoje suštine, i zbog tog zida koji si postavio, život ti izgleda kaotičan i besmislen. Ali zid nije stvaran.
Sruši ga. Pogledaj iza njega. Ugledat ćeš svjetlost.
Probudi se. Živi.
